Zima i pivo – da ili da?

Što preporučuješ? „– pitanje je koje me često dočeka kad odem s nekim na piće. Ljudi koji me poznaju upoznati su i s mojim pivskim djelovanjem, da tako nazovem činjenicu da u osnovi pijem pivo, samo u nešto drukčijim količinama od ostalih, a tu i tamo o istome nešto i napišem. Kad bih morao napravititi listu najtežih pitanja koja mi je itko ikada postavio, ovo bi zauzelo treće mjesto.

„Al da nije neka IPA ili neko crno pivo.“ –  ovaj dodatak na prethodno pitanje podiže ga iste sekunde na drugo mjesto. Kulturan, strpljiv i enormno pun razumijevanja kakav jesam, ljubazno uvijek pokušam objasniti da, s obzirom da se nalazimo u pivnici s ponudom od više desetaka raznih vrsta domaćih i stranih piva, vrijedi malo proširiti horizonte i isprobati nešto novo, što u pravilu uvijek pada na gluhe uši pa naruče Osječko, Amstel ili neko treće generičko mainstream pivo koje se može popiti apsolutno bilo gdje drugdje.

Zamislite da poznajete čovjeka koji se bavi automobilima i koji je u životu imao priliku voziti stotine različitih vozila. Planirate kupiti auto i pitate ga, bez ikakvog dodatnog konteksta: „A, majstore, šta preporučuješ?“. Znači, nema sumnje da čovjek poznaje materiju o kojoj treba dati mišljenje i input, ALI – niti zna s koliko novca raspolažete, niti zna što ste dosad vozili, kakvo vozilo preferirate, treba li vam limuzina ili karavan, sportski ili obiteljski auto, tražite li nešto za terensku vožnju ili samo nešto što tako izgleda, automatik ili ručni mjenjač, želite li vi voziti ili da vas drugi voze u njemu… Koliki god on ekspert bio, stavili ste ga pred nemoguću odluku. I onda mu još kažete „Ali samo da je golf ili astra, ništa drugo!“. Već ste donijeli odluku, trebate li uopće njegov savjet? Čemu trošiti čovjeku dragocjeno vrijeme?

Stoga, idući put kad od mene netko bude tražio preporuku, neka izvoli biti otvorena uma, izađe iz komfor zone i proba nešto novo. Tko god planira popiti nešto tipa Osječko ili Amstel (koja su, bez dileme, solidna piva, ali vrlo obična, često pijena i lako dostupna posvuda) zbilja ne treba i duboko u sebi zapravo i ne želi moju preporuku. Za sve koji ne zadovoljavaju uvjete iz prve rečenice ovog odlomka moj odgovor bit će „Kavu.“.

A ako ste kojim slučajem odlučili biti otvorena uma i probati nešto na moju preporuku, čak i ako vam se ne sviđa, to nije moj problem. Preporučujem isključivo piva koja sam probao i koja su se meni osobno svidjela. U današnje vrijeme, s toliko različitih stilova i okusa, nemoguće je očekivati da će pivo koje meni odgovara u 100% slučajeva odgovarati i nekom drugom. Ako ništa, bar ste probali nešto novo.

 

Nešto divlje

REVOLUCIJA ILI INFLACIJA?

U zadnjih nešto više od godinu i pol dana kušao sam ravno 236 različitih piva. Ako laže Untappd, lažem i ja. Nije loš score, s obzirom da sam većinom bio orijentiran na lokalno dostupna piva te povremena neočekivana ugodna iznenađenja iz inozemstva. I ne prođe dan da ne vidim/ne čujem/ne pročitam/ne saznam za bar jednu novu vrstu ili brand.

Iskreno rečeno, velika većina od ovih 236 vrsta ocjenom se uklapa u nekakav prosjek. Tek jedan manji broj isprobanih piva spada u sam vrh pivskog doživljaja. A ono što preostaje običan je talog, dno dna pivske industrije, koji ne bih popio ni nakon što bih pojeo vreću soli usred Sahare zato što, pod jedan, imaju okus kao da su napravljena od sifilitičnih kuraca umočenih u govna ili, pod dva, imaju vodenastiji okus od…pa, od same vode.

Ne zvuči ohrabrujuće. Zadnjih godina craft pivarstvo doživjelo je ogromnu ekspanziju, nova piva i mikropivovare doslovno niču iz zemlje, a velike pivovare okreću se novim okusima te također zauzimaju dio teritorija na craft mapi. Pivnica je sve više, ponuda je sve veća, supermarketi nikad nisu imali raznovrsniju ponudu. Sve to na prvu zvuči odlično i ide u prilog svakom ljubitelju piva, a i onima koji samo žele probati nešto novo. No, neizbježno je da uz sve to dolazi i do oscilacija u kvaliteti iz razloga što se na tržištu pojavljuju razni proizvođači koji pokušavaju iskoristiti još uvijek dovoljno snažan val craft revolucije kako bi plasirali svoj proizvod. A neki možda zaista vjeruju da baš njihovo pivo, iako, realno rečeno, smeće, zaslužuje biti prisutno u ponudi.

Nisam dosad baš ni razmišljao o tome dok se nisam nedavno uhvatio kako u trgovini s predrasudama gledam neka nova piva koja dosad nisam probao . Isti proizvođač, tri stila – IPA, red i stout. Gledam u njih i razmišljam si vrijedi li ih probati. Točno sam mogao pretpostaviti okus svakog od njih, uračunao sam u jednadžbu i to da vjerojatno neće biti vrh kvalitete i da je teško očekivati da će upravo ta tri piva nadmašiti najbolje primjere istih stilova koje sam ikad pio. Sve uz tračak nade da me osjećaj ipak vara i da sam zapravo naletio na barem jedno remek djelo i prvo vrijedno otkriće u novoj godini.

Naravno, kupio sam ih jer jebiga, ipak u određenoj mjeri smatram to i nekom vrstom profesionalne odgovornosti.  Da skratim, prosjek u Untappdu podebljan je s još tri unosa.

 

PIVO JE OKRUTNO

Pivo je, najviše od svih pića, slično čovjeku. Kad piješ, primjerice, rakiju, znaš na čemu si. Odmah su ti jasne njene namjere, direktno te obrađuje i odrađuje i njene namjere su ti jasne od starta. Rakija je agresivno, ali vrlo iskreno piće. Više podsjeća na vuka, nego na čovjeka, kad se uhvatiš u koštac s njom, izgubit ćeš sigurno, ali nikad zapravo nećeš ni biti u zabludi da otpočetka imaš imalo šanse protiv nje.

Ali pivo…ono je tako ljudsko. Nekad te voli, nekad te tješi, nekad te spašava. Kad te boli, liječi rane. Kad si usamljen, ono ti je prijatelj pa skupa slušate najskuplje besplatne pjesme koje Youtube nudi. Kad misliš da je sve ok, da stvari idu svojim tokom, u 9 od 10 puta pivo će te zagrliti i poljubiti. ALI. Doći će i taj deseti put kad će ti pivo okrenuti leđa, ozlijediti te, prevariti te po krinkom prijatelja. Ili ti neće sjesti kako treba, neće ići tečno, opirat će se… Mislim, kad ste zadnji put čuli da nekom rakija ne ide? Ili ju ne piješ uopće ili ide.

A pivo? Nekad ti piješ njega, a prilično rijetko, no ipak ponekad, pije ono tebe. Logičan je zaključak – pivo, kao i ljude, treba pravilno dozirati. I baš kao s ljudima, nekad ih zbilja trebaš, ali ako pretjeraš i konzumiraš ih previše, nema sumnje da će ti naškoditi.  

I po zimi samo iz frižidera

A OVO BIJELO GOVNO I DALJE…

Auti izlijeću s ceste, dva dana bijelih pahulja pretvore se u tri tjedna leda i bljuzge. Nije nikakva novost da smo zimi smrznuti nekad i na -20, dok se ljeti pržimo na +40. Srećom, živimo u umjerenom pojasu gdje nam se miješaju kontinentalna i mediteranska klima pa imamo proljetni i jesenski predah od sumanutih temperaturnih amplituda, ukupnog trajanja od možda cijelih sedam dana.

I kao najveći mazohisti, ispada da najviše volimo kad napada snijeg, a također najviše volimo i kad nam ljetno sunce spaljuje kosti kroz kožu. A ja? Muka mi je od sveg tog sranja. Vjerojatno sam jedini čovjek ikad koji je razmišljao da se u Irsku preseli prvenstveno zbog klime, a tek onda zbog čuvenog bajkovitog života i eura koji rastu na drveću. Ne znam jesu li to sad već godine u pitanju, ali doslovno sam počeo birati što pijem zimi, a što ljeti. Mislim, i dalje se radi o pivu, ali nijedna IPA mi zimi više ne može leći tako dobro kao na ljetnoj vrućini koja izvire ne samo s neba, nego i iz zidova i asfalta.

Fali mi zdrav život. Naravno, u mojoj interpretaciji zdrav život otprilike predstavlja dvadesetak km biciklom, poslije čega su na tapeti jedno-dva hladna za fizički, a osobito mentalni oporavak. Ali, s obzirom da nemam zimske gume, a ni lance, osim onog koji mi je neophodan za pogon, bicikliranje je do daljnjeg na čekanju. Mislim, nije meni problem ni po snijegu, ali nakon zadnje takve ekshibicije, od nekolicine ljudi zaprimio sam feedback da sam psihijatrijski slučaj te kompletna budala koja riskira pad i prijelom najmanje nekoliko do svih kostiju u tijelu. Pa, na to imam za reći samo sljedeće – po pitanju padova s bicikla, ljeto je trenutno u vodstvu u odnosu na zimu rezultatom 2:0. I rest my case…

kizivat01 Written by:

Comments are closed.