Prijatelji, često mislim na vas

Ozon čuuuvaa život na zemlji. Tako je nekako glasila reklama prije 20 godina, ne sjećam se za šta točno. Al znam da je momak zvani freon bio glavni krivac za opće zagrijavanje. Izgleda da nas je karma sustigla. Rijetki su ovo trenuci u godini kad nam neprijatelji nisu ni četnici ni partizani ni Soroš, nego toplinski val koji nas prži, pretvara nas u crnce, stanjuje nam živce i skraćuje fitilj. Sad, odgovor čovječanstva može biti sljedeći: unositi mnogo tekućine, po mogućnosti vode, ne izlagati se suncu – u prijevodu ne izlaziti iz stana/kuće između 5 ujutro i pola 8 navečer, ne jesti pretešku hranu, za sunčanje koristiti faktor 890…

Ili možeš otvoriti pivo. Hladno, mrzlo, da se pri prvom kontaktu sa zracima užarene zvijezde naše na boci krene događati kondenzacija koja ti, dok piješ, kaplje direktno na međunožje i stvara efekt upišanosti. A tebe boli briga. To jest, mene.

Prži nas i peče, vruće je, a sve što treba je otvoriti jedno ladno i postaje se imun i na UV zrake i na vrućinu. Ono balkanski, daj sve od sebe, kučko žuta!

Ali ne, bolje je piti vodu i samo vodu, rehidrira, osvježava, treba tijelu… NE. Ok, s medicinskog stajališta možda i da, ali s medicinskog stajališta ljudi ne bi trebali uopće piti alkohol, sokove, vodu s okusima; jesti slano, masno, ne izlagati se vrućinama i hladnoćama, ne putovati prebrzo zbog mučnina…kakav bi to usran život bio. Želi li netko doživjeti 85 godina jedući kelj i pijući vodu? Ja ne želim tako doživjeti  ni sljedeći ponedjeljak. Jebo ti to.

PRIJATELJI, ČESTO MISLIM (JESUS) NAVAS

U tako teškim vremenima, u užasnim okolnostima, prijatelji i obitelj su sve što ti preostaje. Tako u zadnje vrijeme dobivam puno pivskih pozdrava odasvuda, izdaleka i izbliza, od dragih i dobrih ljudi.

Dobri naš Đani zna kako se partija.

Na ovu vrućinu nećeš otvoriti bocu votke, nećeš zaleći na sunce i pijuckati neko prepotentno vino, zainatit ćeš se vrućini, zaleći u hlad i načeti pivo. I poslati fotku Pivskoj ruti.

Moram posebno istaknuti iznimno dobrog čovjeka, kumovog brata, samim time također kuma, koji se na službenom putu u Njemačkoj sjetio pivopija u svojoj matičnoj, korupcijom i vrućinom nagrizenoj zemlji. Zna on kakve brige nas more, kakva bol nas izjeda, a zna i kako te rane zaliječiti. Umjesto da vam o tome napišem tisuću riječi, prilažem niže sliku.

Dobro sam ja to otkumovao i odbarjaktario.

A koliko je obitelj bitna, svjedoči sljedeći primjer. Sestra iz, ni manje ni više, Makedonije (države, ne grčke pokrajine) donijela piva. Ako su okusom imalo provokativna kao ćirilica na njima, valjat će i neka joj je vječna hvala.

Za slučaj da ovo čita i strogo desno orijentirana ekipa, piše “skopsko”, a ne “srpsko”, relax…

A da je vrijeme žešće zajebano, svjedoče dogovori za pivo koji se sklapaju između 10 i 11 navečer. Zašto? Zato što je jedini način da se zaspi i prespava noć na ovim saharskim temperaturama upravo to da se lijepo ode do Dalija, okrijepi pomoću 3-4 ladna, a poslije što Bog da i sreća junačka.

MOGLO JE BITI I GORE

Mogao sam biti vegan sve ovo vrijeme. Taj je metak izbjegnut. Zapravo, upravo sam došao s jednog privatno-poslovnog ručka na kojem je život za domovinu dao zagrebački odrezak uz dodatak šopske salate i tamnog Osječkog piva.

Generalno, izuzev vrućine, nije loše. U hladnjaku imam šest njemačkih i četiri makedonska piva, uz još pet irsko-engleskih. To jest, imao sam, sad ih je nešto manje… Za recenzije ima vremena, sad u njima samo guštam, onako bazično i nepatvoreno, animalno ljudski, bez puno razmišljanja i seciranja. Postoji vrijeme i mjesto za sve, a subota popodne usred toplinskog vala definitivno nije za ništa drugo, osim za čisti, površni hedonizam.

Moglo je biti i gore, a kako će zapravo biti…pa, kako si napravimo.

Nakon dugo vremena, pio sam Guinness Draught (ABV 4.2%). Kad govorim o Guinnessu, govorim o nečem posebnom. Postoje piva, a postoji i Guinness. Makar iz limenke, uz dušičnu kuglicu, Guinness ja esencija onog što od piva želim – tamno, pitko, bogato okusom, autoritativno, pri reputaciji. Može se ne voljeti neka piva, ali, moje osobno mišljenje, tko ne voli Guinness, ne voli uistinu ni pivo. To što netko iza sebe ima desetljeća ispijanja Ožujskog ne čini ga ljubiteljem piva, čini ga ignorantnim i neupućenim. Mogu to shvatiti. Znam ljude koji će radije pojesti kantu hladetine nego neki brutalni steak u umaku od suza mlade djevice s Apalačijanskog gorja, ako tamo ima takva. U redu je, sve dok se isti ne požele etiketirati kao vrsni poznavaoci hrane. Isto je i s pivima.

A neki piju Ožujsko…

Sve to pričam zato što sam doživio da je jedno jedna “ljubitelj piva” preda mnom kušao O’Hara’S Stout i odmah nakon prvog gutljaja, bez razmišljanja, odustao. I popio Amstel. Što je zapravo solidno pivo, al jebote. Uđeš u Arteona, vidiš da je to nešto na što baš nisi navikao i odmah zbrišeš natrag u Golfa. Daj napravi krug, probnu vožnju, isprobaj ovjes, kočnice, udobnost, ponašanje u zavojima, dodatnu opremu…

Opet, moglo je biti i gore. Mogao je biti vegan.

POSLIJE VRUĆINA, VRUĆINE

Vrlo brzo, 30.8.-1.9., počinje u Tenji već tradicionalna folklorna manifestacija pod nazivom “Slavonijo, u jesen si zlatna”. Nema se tu što previše dodati, u suštini, čeka nas vrh slavonske tamburaške glazbe, koncerti, a sve uz tone i tone Osječkog piva. Tko je bio, zna o čemu se to radi, a tko nije, jednostavno mora doći, ne može mu se to tek tako opisati. Oslobodite si termine tih dana i pravac Tenja.

A, kako to već priroda nalaže i zapovijeda (da citiram Panteliju Topalovića), Dani piva u Osijeku startaju u razdoblju 5.-9. rujna. Navodno se nek ljudi žale na repertoar, ali meni osobno Haris Džinović djeluje sasvim ok i rado ću se tamo pojaviti, netrijezan i raspoložen za muštuluk, a i da joj poručim kako će me poznati i po mraku. U konačnici, ne sumnjam da će Osijek prepoznati kompletan lajnap, što će reći Bebeka, Partibrejkerse, Indiru, Harisa i Lole, da će svih pet dana šator biti krcat, sve uz, jel, Osječko.

Summa summarum, i kraj ljeta djeluje obećavajuće, sadržaja ne nedostaje, a piva još manje. Treba otpustiti kočnice, odživjeti sve što je pred nama. Jedan je život, nemojmo ga provesti idućih pedeset godina uz kelj i vodu. Uskoro punim trideset. Norme kažu da bih se trebao uozbiljiti. U prijevodu, osnovati obitelj, kupiti stan i gledati Dnevnik svaki dan. Ono što ja planiram je otići na što više pivskih manifestacija,  popiti 200 novih vrsta piva (do prvih 200 sam došao prije tjedan-dva), živjeti nikad punijim plućima, a svoje vrijeme ne tratiti razmišljajući o Kolindi, Vučiću, predstečajnim nagodbama, poreznom teroru, birokraciji, iseljavanju…

Nek ide život svojim putem, a ja idem svojim.

Uzdravlje!

I pusa.

kizivat01 Written by:

3 komentara

  1. Tomba
    kolovoz 11, 2018
    Reply

    👍 🍻

  2. Maja
    kolovoz 11, 2018
    Reply

    S medicinskog stajalista preporuca se popiti deci vina dnevno 😂😂
    Sve ostalo si dobro napisao 😀😀

    • kizivat01
      kolovoz 13, 2018
      Reply

      Majo, nemoj mi reklamirati vino na pivskom blogu 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *