Od istoka do zapada i natrag

Pivska ruta zadnjih dana odvela me na zapad, sve do Pule. Zapravo, odveo me obiteljski događaj i obiteljski auto, ali to nije bio razlog da propustim snimiti bar donekle i pivsku situaciju u Puli. Grad je već sad prilično užurban iako sezona još nije u punom jeku, ali na licima ljudi ne vidim onu neku napetost i opterećenost koju viđam na našim ulicama. Čak se i zrak doima lakši i opušteniji. Od pivske ponude nisam očekivao previše, računao sam s tim da grad više naginje mediteranskom štihu, ali nema frke ni strke, ima se i u Puli gdje popiti solidno pivo.

Čekam da se otvori ovakav Osječko Pub.

Pa smo otišli u Ožujsko Pub. Moram priznati da me živo zanimalo što može ponuditi lokal koji u svom nazivu sadrži „ožujsko“ i „pub“ jedno do drugoga. I nije loše. Dapače, izgleda sasvim solidno, imaju i gastro ponudu (kuhinja radi do ponoći), a u petak je bila i živa glazba. Talijanska ekipa u pubu slavila je rođendan. Nije da sam ih razumio, ali gašenje svijeća dok je bend svirao „Tanti auguri a te“ implicira da sam u pravu. A što se tiče piva, standardna ponuda Zagrebačke pivovare uz jednu novost – Grif.  Grif je mikropivovara u vlasništvu firme K Pivovari koju je osnovala Zagrebačka pivovara, kaže internet. Djeluje malo komplicirano, no može se reći da je Zagrebačka konačno uspjela ubosti top pivo. Grif IPA (ABV 6,1%) spada u sam vrh ponude. Izrazito je gusto te vizualno na prvu djeluje kao pšenično pivo, a okusom i aromom je prava IPA. Oduševljen sam pivom i sigurno će ga još proteći kroz mene.

Morao sam prvo ipak probati, a onda slikati.

Pub sam po sebi izgleda lijepo, ima dosta prostora, a na zidu ima okačenu i pivsku aparaturu. Bar se nadam da je pivska i da u pitanju nisu neke instalacije vezane za infrastrukturu kafića jer onda ispadam glup. Generalno je ambijent ugodan, a smještaj je, jel, unutra i na vanjskoj terasi. Zbilja me fascinira koliko Zagrebačka pivovara zna i može u svemu odraditi brutalno dobar posao, osim u proizvodnji piva (zanemarimo Grif sada).

Bome aparatura.

PREMALO VREMENA, PREVIŠE SADRŽAJA

U istoj večeri posjetio sam i Stella Club, koji nije pivnica kao takva, ali ima na meniju belgijska,njemačka i sl. piva pa je tu pao jedan Edelweiss Weissbier Snowfresh (ABV 5%) koji me nije oduševio, ali ni razočarao. Pšenično je pivo te je moj dojam da ima neku onu tipičnu belgijsku notu u okusu. Mada je pivo austrijsko, a navodno se pravi u Nizozemskoj. U Stelli ne svira živa gazba, ali je pravo mjesto za sve koji žele poslušati one turbofolk hitove koje znamo svi, iako to nerado priznajemo.

Ima u Puli još pivnica, ali one će morati pričekati druga vremena. Ono što nije moglo pričekati druga vremena je tobacco shop H2O, trgovina koja, ovako na prvu rekao bih, prodaje više vrsta piva nego npr. Gajba. Teško svinju u govna natjerati, tako da sam se sutradan nacrtao ondje. Trebalo mi je najmanje 20 minuta da odaberem dva koja nosim kući. Izbor je pao na Bombardier Glorious English Ale (ABV 5,2%) i Orval, belgijski ale (ABV 6,2%). Oba ponajprije zbog dizajna boce.

Isti Jackson i Travolta.

Englez je crvenosmeđe boje, relativno lagan, ali i poprilično gorak. Nisam često pio ovako gorka piva, vrijedi probati.

Orval je, pak, pivo koje dolazi u prilično zanimljivoj boci s također prilično minimalističkom etiketom. Sasvim solidno pivo finog okusa i snage. Zanimljivost – Brasserie dOrval pivovara nalazi se unutar zidina samostana i proizvodi samo dva piva, Orval i Petite Orval. Petite Orval proizvode isključivo redovnici i, prema dostupnim informacijama, može se kupiti samo ondje na licu mjesta i u cafeu blizu samostana.

 

A PULA I SLAVONIJA NE IDU JEDNO BEZ DRUGOGA

Zapravo idu, jer ne vidim na prvu što bi ih točno moglo usko vezati, ali sam svejedno odlučio dati svoj obol tvrdnji na način da u Jadranu uslikam Osječko. I uspjelo mi je, jedva. Plaža je kamenita te nije bilo lako nenaviknutom stopalu hodati po njoj, a posebno ući u valovito more i s ruksakom na leđima i telefonom u ruci balansirati na skliskom kamenju te naslikavati pivo dok svi gledaju wtf izvodiš. Da ne spominjem da su mi valovi zamalo odnijeli pivo više puta. Ipak, uspjelo mi je i misija je ispunjena. Pivo je ipak dočekalo povratak u Osijek prije nego što je propisno ohlađeno i popijeno.

Iz 47. pokušaja dobio sam prihvatljivu fotku. Pivo jednostavno nije htjelo ostati na mjestu.

U moru se nisam kupao jer me to ne zanima, samo sam htio poslikati svoje. Što nije istina i lažem, u cijeloj stisci s vremenom uspio sam iščupati sat i pol vremena samo za kupanje i jednom kad sam ušao u vodu, htio sam unutra ostati doživotno. Iz vode me uspjela natjerati van jedna jedina stvar koja je uopće imala tu moć – ručak.

Nakon povratka u Osijek, sutradan sam otišao na Dravu da pokušam ponoviti doživljaj, ali ni trnje ni bjelouške ni mrzla voda ni muljevito dno nisu me nekim čudom uspjeli vratiti u morski fazon. Jbg, valjda to ne ide tako. Sve što je preostalo je otvoriti pivo i nek život ide dalje.

 

A ŽIVOT ZAISTA IDE DALJE

Jer danas je opet utakmica, što opet znači pivo. Dodajem samo da Ožujsko Pub u Puli nije prvo mjesto gdje sam probao Grif, noć prije to sam učinio u Merlonu gledajući kako smo guzili Argentinu. Pet puta. Grif, ne Argentinu, njima smo samo tri puta. Slika piva je također iz Merlona. A večeras…vidjet ćemo, možda budem išao sistemom “koliko bodova, toliko piva” i nadao se najboljem.

P.S. U Puli ima i amfiteatar i ogroman kružni tok i još koješta, al jbg, opet prioriteti…

Ok, svratio sam i tu, al Pub je Pub.

kizivat01 Written by:

Be First to Comment

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *