Kad četvrtak postane subota

Jučer sam se probudio naspavan i skoro pa nasmijan. Blagdan, državni praznik, neradni dan = buđenje bez alarma, a to je jedini način na koji moje tijelo može dobiti zadovoljavajuću dozu sna. Ako moram ustati uz alarm, pa da sam i 18 h prije toga odspavao u komadu, neće biti dovoljno. I tako sam otvorio oči, a po običaju odmah nakon toga i portale i društvene mreže na telefonu, još uvijek u ležećem položaju jer se ne znam drukčije ustati iz kreveta. E sad, kad se udubim u čitanje vijesti koje me mentalno zadovolje, npr. sportski uspjeh kolektiva koji mi je drag, spriječena pljačka banke u Zagrebu, Plenković na nešto reagirao itd. lako se može dogoditi da još cijeli sat provedem ležeći, a u konačnici da opet zaspim. Srećom, vrlo brzo sam pročitao naslov…pa, glasio je nekako u stilu “Roboti ubojice iz svemira nam predstavljaju ozbiljnu prijetnju”. Stvarno? Roboti ubojice – IZ SVEMIRA – će doći i pobiti nas? Tako bar navodno kaže ruski znanstvenik na koga se zaposlenik portala, da ne kažem novinar, referirao. Šta reći, nije mi više bilo do čitanja, ustao sam i započeo dan.

Nešto kasnije pročitao sam novi naslov, također parafraziram, ali nekako je išao “Cijela Italija plače, Balotelli rekao kako je usrano biti crnac u Italiji”. I sad sam ja zastao, zamišljam malo talijansko selo, a tamo stanovnici stoje na ćuprijama i plaču, podsjeća me cijela ta slika na vidosnimke prognanika iz Vukovara iz devedesetih. Zatim Rim, Milano, Firenca, ljudi na ulicama i trgovima, dezorijentirani i uplakani, ne znaju šta bi od sebe, svi plaču, Silvio Berlusconi također sa suzama u očima, njegove maloljetne prijateljice oko njega ridaju, suze kolektivno brišu eurima… Mislim, jel ti mene zajebavaš? Mislim, jasno je da se Mario Balotelli u karijeri često susreće s rasizmom i da nije teško tako nešto zamisliti u Italiji, kao i u drugim zemljama, posebno onima gdje još ima ostataka nekadašnjih vladavina fašističkih režima. Užasno je to u 21. stoljeću i apsolutno suosjećam s dečkom. Ali kakav to “novinar” moraš biti da lupiš takav naslov? Kakav urednik moraš biti da to odobriš? Novinar osobno digao guzicu iz stolice, otišao provjeriti stanje u Italiji te se osvjedočio i dokumentirao da CIJELA ITALIJA PLAČE? A kad ih se nazove tabloidom, onda su uvrijeđeni, pozivaju se na plemenit novinarski poziv, HND mora skočiti u zaštitu njihovog integriteta i sve što ide s tim. Svaki dan je pun takvih clickbait naslova, većinom ih ne doživljavam, ali jučer su me dva puta u kratkom roku uspjeli nasekirati, što je možda i dobro, u suprotnom bih ostao u krevetu vjerojatno do 16 h. 

Ovako sam se ipak natjerao u gym (u ranijim postovima spomenuta pokora unaprijed zbog drugih stvari koje sam isplanirao za nastavak dana). Jedna stvar mi se izuzetno sviđa kad je u pitanju neradni dan – gradske ulice su izgledale kao Silent Hill, minus mrak i čudovišta. Jedva da je bilo žive duše, totalni mir. Vrlo brzo sam skužio gdje su svi – u teretani. Kad sam ušao, unutra je praktički bio cijeli Osijek (odlična ideja za sljedeći post – cijeli Osijek s okolicom viđen u teretani i plače, čeka se reakcija Plenkovića). Svi su iskoristili slobodan dan da odspavaju koji sat duže i onda produktivno iskoriste jutro. E, kad smo to riješili, došlo je vrijeme za highlight dana. Ili bar jedan od njih. Sjetit ćete se da sam spomenuo da sam lidlić. Pa, došlo je vrijeme da se prostudira što sam to zadnjih dana kupio i vrijedi li mog novca i vremena.

 

Ujutro u parku. Ako se po jutru dan poznaje…

 

GOD SAVE THE QUEEN

Kad razmišljam o Britancima (zapravo prilično često to radim, i meni je čudno…), prvo izlistam sve što me kod njih nervira. Nisam nikad bio, ali vjerujem ljudima koji jesu, svjestan da možda i ne mora biti tako. Stereotipi su klasični – loša hrana, uštogljeni ljudi u dosadnim džemperima, puno pričaju o vremenu, suludo fanatično vole čaj i piju ga kad ustaljena norma nalaže, neshvatljivo drže do povijesnih tradicija te kod njih kraljevska obitelj još puno znači (i zarađuje). Imaju previše pjega u odnosu na ostatak čovječanstva, Brexit su isforsirali nepotrebno, a vjerujem i neželjeno. Stvarno mislim da su mnogi za to glasali iz nekog protesta, a kad se u konačnici i izglasalo, shvatili su – shit just got real, ali je bilo kasno. Moj dojam,možda griješim, ali teško će me išta razuvjeriti.

S druge strane, posebno zadnjih godina, počeo sam cijeniti mnoge stvari kod njih. Sviđa mi se kako govore,ne samo naglasak, nego i stil i vokabular, djeluju mi sofisticiranije nego pripadnici drugih engleskih govornih područja. Nogometna liga im je fantastična, taksiji im smiješno izgledaju, ali vjerujem da su udobniji i imaju više prostora nego bilo koji taksi kojim sam se po Osijeku vozio. I pivo. Ljudi rade odlična piva, pubovi su im praktički nacionalna baština i dok npr. Amerikanci u svojim barovima piju neku light pišalinu, Britanci uđu u pub i s vrata naruče neki odličan bitter ili tri. Ne moram ni nagađati tko ide kući zadovoljniji.

 

Braća, ali ne topla.

Upravo sam jučer odlučio iskoristiti slobodan dan pa sam degustirao nekoliko za mene novih britanskih piva, nisam ih prije nikad ni vidio ni probao. Prvi su na red došli primjerci Marston’s Breweryja, EPA – English pale ale (ABV 3,6%) i Pedigree – amber ale (ABV 4,5%). Nisam se prije susretao s Marston’s brandom, ali prema Googlu izgleda da su značajan igrač na tržištu. Pedigree, iako ima naziv po hrani za kućne ljubimce, je vrlo korektno pivo. Osobno volim crvenkastu boju piva i sklon sam im samo zbog toga dati bolju ocjenu, ali pivo je stvarno ok. Nije najbolje koje sam ikad pio, ali i daleko je od najgoreg. Puno više me oduševila EPA, nju sam zapravo prvu probao. Zelena etiketa mi se prilično svidjela, unatoč za moj ukus niskom postotku alkohola, imao sam dobar osjećaj za ovo pivo i nisam pogriješio. Za razliku od većine craft IPA i APA koja se mogu naći kod nas, ovo nema značajni citrusni okus ni aromu. Osobno mi se npr. Zmajsko sviđa upravo zbog toga i smatram ga jednim od idealnih piva za osvježenje za ljetnjih vrućina. Međutim, kod ovog piva sam izostanak toga nije bio negativan, dapače, po nekom mom shvaćanju imao sam čisto iskustvo otočnog pale ale piva – moćan okus i kvalitetna gorčina bez dodataka koji bi utjecali na autentičnost doživljaja. Bio sam vrlo zadovoljan.

Sljedeći par na tapeti također je također iz Britanije – Steam Box Brewery, Derail Ale – Hoppy India Pale Ale (ABV 5,2%) i Funnel Blower – Dark Vanilla Porter (ABV 4,5%). Derail Ale je vrlo sličan gorespomenutoj Marston’s EPA-i, bio sam zadovoljan i nemam nešto dodatno za istaknuti što već nije rečeno za EPA-u. S druge strane, Funnel Blower je bio game changer – jedno od najfinijih i najukusnijih piva koje sam ikad probao. Moj trenutni favorit je O’Hara’s Stout, a Funnel Blower mu je, slobodno to mogu reći, uz bok. Tamno pivo s punim, ugodnim okusom uz aromu vanilije. U ovom trenutku sklon sam čak ići tako daleko i reći da mi je ovo jedno od značajnijih pivskih otkrića. Preporuka svim pivoljupcima, a i drugima koji vole nešto više od Ožujskog. Trenutno u Lidlu, cca 13 kn boca od 0,5 L.

 

Mindblower.

 

PANNONIAN JE U GRADU

Jučer je otvoren 19. po redu Pannonian Challenge u Osijeku. Zapravo, otvoren je prekjučer partyjem u Kazamatu, a jučer je startao sportski dio programa. Kao vjerni posjetitelj Pannoniana svih ovih godina, znao sam da ima ravno 0% šanse da ga propustim i ove godine, tako da sam se popodne nacrtao na lijevoj obali Drave u skate parku. Sad kad sam ovo rekao, savjest mi ne dozvoljava da nastavim kenjati, nego da kažem istinu. Ovo je uistinu 19. Pannonian po redu, a ja na području Osijeka živim već 25 godina. Malo je i sramotno reći, ali jučer mi je bio prvi put ikad da sam bio prisutan na ovoj manifestaciji koja je jedan od zaštitnih znakova ljetne sezone u Osijeku. Kako sam ga dosad uspio zaobilaziti nije ni meni jasno. U svakom slučaju, nije bilo loše. Može biti i bolje (toči se samo Becks), ali nije loše. Prva stvar koju sam odgledao tamo bio je breakdance battle između mlađe ekipe (ispod 18 godina, ali sudjelovali su i klinci od 6-7 godina). Ne znam je li me više oduševio skill ovih najmlađih ili badass stav koji su pokazivali dok su svojim plesnim umijećem mrvili protivnike, svaka im čast.

 

A ovo je bina. Bez zajebancije.

 

Nakon toga bilo je vrijeme za otići na tribinu. Prvi dan bio je rezerviran za skateboardere. Puno vještine (doslovno) i muda (figurativno) pokazali su dečki iz Hrvatske, ali i Slovenije, Srbije, Mađarske, Španjolske, Ukrajine… Nevjerojatno je bilo gledati kako neumorno lete i lome se po šipkama i rampama po najjačem suncu, a highlight dana je bilo završno natjecanje za best trick. U osnovi, u 15-20 minuta svi sudionici u run’n’gun stilu nastoje izvesti što je moguće atraktivniji potez leteći preko stepenica ili šipke. Neki su se razbili i po 10-20 puta pritom, ali bi uvijek ustali i zaletjeli se ispočetka. Bilo je i nekoliko odlično izvedenih poteza, a publika je svaki nagradila pljeskom. 

 

Pobjedniku 500 eura.

 

Glazbeni dio Pannoniana odvijao se u dvorištu Vege te su posjetitelji po cijeni od 20 kn za upad imali priliku popiti još Becksa i pogledati nastup Psihomodo Popa. Nisam nikad bio prevelik fan Psihomoda, ali znao sam de će biti dobra zajebancija i da vrijedi pogledati i poslušati stare iskusnjare. Vega je bila puna, Gobac se zajebavao, kreveljio i skakao po bini jednako nabrijano i energično kao i prije 12-13 godina kad sam ih prvi put gledao još u šatoru u Tvrđi, ako se dobro sjećam. Vjerujem da su svi koji su došli pogledati koncert dobili točno ono što su očekivali, ni manje ni više od toga.

 

Može se reći da mi je, gledano po događanjima, jučer bio jedan od bolje izbalansiranih četvrtaka u životu, ako ništa drugo. Pannonian je i dalje u gradu, na Dravi je sve više kupača. Možda se uključim u ta kupanja čisto da izniveliram centralnoafrički ten na licu i rukama s albino skandinavskim tenom ostatka tijela, a da pritom ne fasujem rak kože ako je moguće. Vidjet ćemo kako će proteći ostatak tjedna, ali miriše na dobro (nema veze s brandom Dobro koji je jedan od sponzora Pannoniana, kao i mnogih drugih događanja u gradu i hvala im na tome, nije plaćena reklama, ali besplatnu mesinu ću rado prihvatiti :).

kizivat01 Written by:

Be First to Comment

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *