Je li Osijek pivski grad?

Ne pitam se ispijaju li Osječani i Osječanke više piva od ostalih gradova naše prosperitetne zemlje. Ono što se pitam je je li Osijek iskoračio iz neke komfor zone ispijanja domaćih i ponekih (već starosjedilačkih) stranih piva, u pravilu većinom svijetlih lagera, te odlučio pružiti priliku novim okusima i iskustvima, ponajprije kroz sve veći broj prisutnih craft piva i pivovara ili je to samo faza koja će kad-tad proći. Jest, Osijek ima i mainstream proizvodnju piva u vidu Osječke pivovare, ali sama ta činjenica, kao i sponzoriranje poneke manifestacije (a i to dotična pivovara na svom teritoriju ponekad zna ispustiti i prepustiti nekom od rivala) te natpisi na tendama kafića ne čine ga nužno pivskim gradom. O samoj pivovari bit će više riječi u nekoj od kasnijih objava, ali to je već i neka druga tema.

 

Neoboriv dokaz da je Osijek uistinu pravi pivski grad.

 

Prema nekom mom shvaćanju pivski grad znači mogućnost uživanja u različitim vrstama i brandovima piva, i stranim i domaćim, na više različitih lokacija i manifestacija u gradu, uz pripadajuću atmosferu i osoblje koje zna ponešto više o samom proizvodu osim donijeti ga na tacni i naplatiti. Pa, Osijek to ima. Craft Beer Fest, prošloljetna vikend događanja u dvorištu Realke…sve su to događanja koja su okupila značajan broj ljudi, pivopija, ali i obitelji s djecom, mlađih, starijih, a u redovima za pivo stajalo se i po pola sata. Neke “dječje bolesti” su i dalje tu. Premalo točionika u odnosu na količinu posjetitelja u udarnom terminu je već neka konstanta.

Drugi problem je da za istima često rade studenti ili ljudi koji općenito nemaju veze s pivom, a ponajmanje s pivom koje prodaju. Tako dolazi do apsurdne situacije da posjetitelj želi nešto malo saznati o novom pivu prije nego što ga proba, što bi u osnovi trebala biti i poanta samog beer festa, a zaposlenik mu kaže da ne zna ništa o pivu, da inače ne pije pivo, da on tu samo radi i da nema pojma koje od dva-tri piva koja prodaje bi mu preporučio. Budimo realni, nitko od njih ne traži detalje o procesu proizvodnje te porijeklu sirovina. Jednostavno, opisati pivo u par rečenica bi svaki zaposlenik za točionikom trebao pod mus. To je nešto što ne zahtijeva velik dodatan trud i što bi organizator i pivovare koje stoje iza piva koje se prodaje trebali osigurati.

 

JEDAN PRODUKTIVAN VIKEND

Prošli vikend bio sam prisutan na Dobro World Cupu, gimnastičkom događaju u sklopu kojeg su održani i koncerti te postavljene kućice s proizvodima osječkih prehrambenih i ugostiteljskih establišmenta Dobro, Lumiere, American Bar Dollar… U gimnastiku se ne razumijem, S.A.R.S. mi nije nešto napet, a nisam bio ni gladan pa sam direktno pristupio kućici od mog područja interesa koju je postavila Gajba – kušaonica piva. Red je bio dugačak svega pet metara i stajalo se po dvoje u redu, a dečki za točionicima su korektno i bez zadrške točili sreću i zadovoljstvo žednim građanima. Odlučio sam se za Legionar IPA koje je također bilo u ponudi i nisam požalio.

Ono što jesam požalio je kad smo se vratili da se još malo okvasimo, a pred kućicom Jakov Sedlar režira Četverored. Nije zajebancija, red od dvadeset metara i ljudi po četvero u redu stoje, ne znaš idu li po pivo ili na Bleiburg. Nije prvi put da je potražnja veća od kapaciteta pružatelja usluge da se brzo i efikasno ista zadovolji. U prijevodu, super je što se craftovi promoviraju i prodaju, još samo treba osigurati dodatne točionike za sve zainteresirane. Ljudima očito nije problem platiti i 20+ kn za kvalitetu i novo iskustvo, dođu spremni zamijeniti većinom teško stečeni novac za hranu (tj. piće) za tijelo i dušu, dajte im da to mogu bez dugotrajnog čekanja. A možda sam ja razmažen. Kako god, sutradan smo došli nešto ranije te sam se odlučio okušati u nečem novome što dosad nisam probao, stoutu Zmajske pivovare. Kako je pravom ljubitelju piva važno temeljito proučiti okus, aromu i sve što ide s tim, idrugi put sam se također odlučio na stout. A i treći. Četvrtog nije bilo jer…Liga prvaka, jbg. Pivom sam bio zadovoljan. Generalno volim stout, a Zmajsko opet nije razočaralo.

 

Je li pjena ikad bila više seksi?

 

 

ODLAZAK NA IZVOR

Imao sam priliku nekoliko puta dosad posjetiti Gajbu na lokaciji u Sunčanoj te preporučujem svima koji žele isprobati piva koja će teško do nikako naći na drugoj lokaciji u gradu. Samim time, odlučio sam poslušati svoju preporuku te današnju vrućinu ohladiti upravo ondje. Svi koji niste probali Aecht Schlenkerla Rauchbier trebate to učiniti čim prije. Živo me zanima hoćete li doživjeti mindfuck kao ja kad sam ga prvi put pio. Neću puno o tome, jednostavno trebate probati i znat ćete.

U svakom slučaju, meni nije bilo novo, a kad se ide u Gajbu, treba probati i nešto novo pa smo tako i uradili. Nisam dosad znao da postoji baš žensko pivo. Ono, dizajnirano za žene. Ne zajebavam se, piše točno tako na etiketi. I žena je nacrtana. Reko dobro, ajmo probati i tu diskriminaciju da vidim u čemu je kvaka. Sad, činjenica je da je u pitanju zapravo red pivo i da bi moglo biti malo više gazirano, ali pio sam i ženskastija piva u životu. Mislim, etiketa jasno između redova poručuje “ne, ovo nije za tebe, za žene je, šta ne znaš čitati, odjebi i budi muško” i samim time te vuče da ga želiš još više i sad si nešt kontam kako su možda baš to i htjeli i moj dosadašnji pobjednički inat upavo u ovom trenuku deevoluira u osjećaj izigranosti od strane lukave pivovare i vlastitog ega.

 

Ova lijevo, ta me prevarila.

 

ZDRAV ŽIVOT ILI ČISTI HIPSTERAJ?

Dolazi ljeto. Po temperaturama reklo bi se da je već tu. Na Dravi već ima kupača. Doduše, većinom su to ljudi u godinama uz poneku mlađu ličnost. Cure u brazilkama, izgleda, čekaju službeno otvorenje sezone kupanja. Nije frka, brzo će i to… Bliži mi se trideseta te je vrijeme na neke kompromise u životu. Recimo, piva se vjerojatno nikad neću odreći, dani postaju sve topliji, a uskoro će svjetsko u nogometu. Šansa je otprilike 100% da će nadolazeći mjesec biti ispresijecan pivskim doživljajima, što uz sport, a što čisto radi guštanja na vrućini. E sad, kako već zalazim u neke ozbiljnije godine i tijelo mi malo-pomalo naplaćuje sav teror opće neaktivnosti prethodnih desetak godina, odlučio sam da, ako već planiram močiti hladnim pivima, moram redovno prinositi žrtvu svojoj savjesti.

Ukratko, počeo sam biciklirati, 10-30 km dnevno svakih par dana (kako kad), vikendom obavezno. Onog trena kad mi savjest i prepone poruče da sam avansno okajao grijehe i kalorije koje ću tek konzumirati, rampa se diže i mogu sjesti i zadovoljiti željeni poriv. Zasad funkcionira. Preporučujem svima. Jest da se bicikliranje nekako ne uklapa u pivsku tematiku i lifestyle, ali debelo smo u 21. stoljeću, stvari se mijenjaju. Dobili smo LGBT, dobili smo GDPR, zašto da ne dobijemo i ljude koji piju pivo i bicikliraju (nemam kraticu za njih)? Naravno, prvo ovo drugo, zatim prvo, ne istovremeno. I ne mislim pritom na one koji samo dobicikliraju do birtije. U svakom slučaju, gledam na to ovako – ako uspijem održati kardiovaskularni sustav čistim i funkcionalnim, sva je šansa da ću koju godinu (ili desetljeće) duže imati priliku piviti.

 

Kad odvališ 40 km na biciklu i nagradiš se Ožujskim, ljudi te pitaju što je pošlo po zlu. I u pravu su.

kizivat01 Written by:

4 komentara

  1. T
    lipanj 2, 2018
    Reply

    Pivo i bicikliranje oduvijek idu skupa.
    Radler znači biciklist.
    Ima na Wikipediji detaljno objašnjeno kako i zašto je nastao.

    • kizivat01
      lipanj 3, 2018
      Reply

      Pozdrav, stoji rečeno za radler, thx na inputu.
      Međutim, kad se referiram na pivo, ne mislim na radler. Osobno ga ne pijem niti me zanima pretjerano te ga u ovom konkretnom postu nisam uzeo u obzir.

      • T
        lipanj 3, 2018
        Reply

        Poanta je da su žeđali za pivom, radler je slučajno nastao. Odnosno, poanta je da pivo i biciklizam ide skupa! 😀

        • kizivat01
          lipanj 4, 2018
          Reply

          Nemam tu ništa drugo za dodati osim amen 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *