Engleska dominacija četvrtkom

Neki dan sam otišao u Polleo trgovinu. Bio sam već ranije nekih sedam puta u Polleu. Jednom sam kupio proteine. Preostalih šest puta kupio sam proteinske brownieje i čokoladice. Manja je grižnja savjesti ako je proizvod proteinski, a uostalom, to je sve dio procesa tjelovježbe, inače se ne bi tamo ni prodavalo i točka. Kad jedem proteinski brownie, ne proždirem slatkiš, unosim suplement.

Pa, ovog puta išao sam po nešto drugo i bilo mi je i više nego neugodno jer se za to ne ide u Polleo. Ušao sam i rekao:

  • Dobar dan, ovaj, uzeo bih dva piva…

Od prodavača, širokog dečka u uskoj majici, očekivao sam da će me ljubazno zamoliti da napustim objekat prije nego pozove osiguranje (na temelju fizičke konstitucije lako moguće da i sam obavlja tu djelatnost po Tvrđi, a možda upravo i u Polleu).

Umjesto toga, momak bez trzaja reče:

  • Može hladno?

Teško je riječima sad opisati nivo mojeg šoka. Imaju pivo, i to još ohlađeno? Ima negdje možda i terasa…? Potvrdio sam da želim hladno i momak je otišao do frižidera, izvukao dva hladna pšenična proteinska piva branda 5th Element (ABV 4,5%) Pivovare Daruvar i stavio ih na pult. Falilo je samo da ih otvori i donese mi pepeljaru, iako ne pušim. U Polleu. Pivo. 

Od samog piva nisam imao nikakva očekivanja, dosta se brzo razvikalo i dojam je bio da je u pitanju samo dobar marketing nauštrb kvalitete. Drago mi je da sam se prevario. Pivo je zapravo dosta dobro. Nije najbolje pšenično koje sam ikad pio, ali valja. Nije kiselo, okusom je fino, ali ne previše agresivno. Vrlo je gusto, boja je super. Je li dobro za poslije teretane saznat će se s vremenom, a za probati svakako preporučujem. Samo neka bude hladno. 

 

 

ENGLESKA JE FAVORIT  

Možda ne na Svjetskom, mada kažu da bi i tu mogli biti dobri. Doduše, to kažu na svakom velikom natjecanju (pod uvjetom da se plasiraju), a zatim dođe gorko razočaranje.

Srećom, kad smo kod gorkog, nogomet nije jedini engleski izvozni proizvod. Na svjetskom prvenstvu piva, Engleska bi definitivno bila među užim favoritima i jednu stvar garantiram, Španjolska, Francuska, Brazil, Portugal i sl. ekipe ne bi prošli skupinu.

Ne mogu reći da sam ih sad prvi put probao, ali sam se baš radovao recenziji sljedećih piva. Radi se o pivima pivovare Wychwood Brewery iz Witneya, Oxfordshire (obožavam ovo izgovarati britanskim naglaskom) koja je u vlasništvu Marston’sa (sjetit ćete se EPA-a i Pedigreea iz jednog od prethodnih tekstova).

 

Odmah kužiš da neće biti dosadno.

 

Prvi mi je pod jezik došao King Goblin, strong ale (ABV 6,6%), jako crno pivo koje po svim kriterijima opravdava naziv. Moćan i snažan, vlada nepcem poput pravog čudovišnog kralja i ova rečenica izgleda zapravo dosta čudno, ali bolju trenutno nemam. Jednom prije sam ga probao, a sad sam upotpunio doživljaj i zaključio da je još prvi dojam onomad bio točan. Ovo pivo valja.

Drugi po redu bio je Hobgoblin (ABV 5.2%). Etiketa kaže traditionally crafted ruby beer, u osnovi radi se o brown aleu – pivu tamnocrvene/smeđe boje. Najbliže od sličnih piva bojom na našem tržištu su mu red/amber piva. Da ne smaram s tehnikalijama, pivo je odlično, punog okusa, raduje tijelo i dušu, a kako se dodatno palim na crvena piva, visoko kotira kod mene. Preporuka.

 

Ima li seksepilnije boje?

 

Posljednje na redu, ali daleko od najgoreg, bilo je Dr. Thirsty’s (ovo ime bi komotno moglo mene opisati) blonde ale (ABV 4.1%). Blonde ale pokriva prilično širok spektar piva, ali u pravilu se radi o pivima svijetložute do zlatne boje. Uglavnom je relativno lagano, najviše srednje gorko, blago gazirano. Ovo je zapravo i jedino od ova tri piva koje sam prvi put u životu pio. Imao sam doticaja dosad s belgijskim blonde pivima te raznim ABA-ma, ali ovo me oduševilo i smatram ga uvjerljivo najboljim blonde pivom koje sam dosad probao. Englezi ovu tekmu glatko dobivaju 3:0. 

 

Blonde također valja, ali crvena…

 

Englezi po pitanju piva ni ovaj put nisu razočarali. Konkretno za ova piva mogu reći sljedeće – Wychwood piva su ono što bi se UFC-u reklo well rounded. Imaju kvalitetu i raznovrsnost. Boca je također jedinstvena i zanimljiva, bar u odnosu na većinu drugih piva kod nas na tržištu, a vizualni identitet je fantastičan (etikete su zakon). Ovo pivo cool je i iznutra i izvana. Ako moram naći slabu točku, to je cijena od cca 18 kn za bocu 0.5 L (Interspar), što će vjerojatno odbiti poneke potencijalne kupce, ali jbg, ni Audi nije jeftin pa se vozi…

 

ONI NEKI MOMCI

Spomenuo sam ih u prethodnoj objavi, ali ipak će morati pričekati, pripremam za njih jednu od sljedećih objava. Zaslužili su malo suspensea.

Razmišljao sam te i dalje razmišljam da jednu kompletnu objavu posvetim low cost pivima, ali nisam siguran koliko je to dobro za mene i moje mentalno zdravlje. Da bude jasno, nisam snob, ja volim sva piva (osim Ožujskog i nekih sličnih), bez obzira na cijenu i boju, ali činjenica je da se uglavnom radi o onoj staroj „koliko para toliko muzike“.  

Btw u Konzumu su snizili cijenu daruvarske Desetke na 3,99 kn, tako da imate priliku zbilja povoljno razočarati se ovih dana. Znam jednog čovjeka koji ga je čak dvaput kupio. Još mi nije objasnio zašto. A pitao sam ga.

Usput, Andrea Andrassy ima novi blog, što nema apsolutno nikakve veze s bilo čim ovdje, ali možda nekog zanima. Meni je bilo drago zbog toga. Imao sam priliku upoznati dotičnu damu i iskustvo je bilo ludo i nezaboravno (i ne ono što vam možda sad pada na um, nisam ja te sreće). Zapravo, evo, našao sam poveznicu – ovaj momak što je neobjašnjivo dvaput pio Desetku mi je prije desetak dana rekao da vidi utjecaj A.A. na moje pisanje i nije mi se baš svidio bezobraznikov ton, ali…to me natjeralo da se zamislim, zapravo je i moguće. Često sam čitao Dnevnik gradske cure, malo je falilo i da upravo u ovoj objavi u jednom trenu napišem riječ „drugačijost“, ali to bi bilo previše. Odlučio sam da mu neću mu to uzeti za zlo. Nešto drugo što je izjavio mi je zapravo više pogodilo žicu – rekao je da imam pravopisnu grešku u objavi. Ne znam je li me više boljelo to što je tako nešto uopće izjavio, to što je zapravo bio u pravu ili to što je drugi put pio Desetku. Inače, dobar je čovjek.

kizivat01 Written by:

3 komentara

  1. Tomi
    lipanj 15, 2018
    Reply

    Pozdrav cijenjeni blogeru,
    prvi put sam čitač, drugi put komentator.
    Moram priznati da lijepo od tebe što hvališeš dobrivost tog čovjeka, to nešto govori i o tvojoj dobratosti. A što sam dalje čitao tekst, počeo sam vjerovati da znam i ja tog lika. Mislim da priča ide tako da je kupio nešto u jednoj trgovini (neću reklamirati, ja pak nisam plaćen za ovo) pa je išao vraćati robu. No, nisu mu htjeli vratiti novac, nego je morao nešto odabrati iz asortimana prodaje. Kako nije imao ideju što prihvatiti kao trade, a imali su pivo (ili je tako barem bilo deklarirano na polici), nije bilo previše dileme jer s tim izborom nije mogao odviše pogriješiti.
    Ili je tako barem mislio…

    • kizivat01
      lipanj 16, 2018
      Reply

      Cijenjeni Tomi, iz priloženog zaključujem da pravi problem leži zapravo mnogo dublje. Dotična osoba je, naime, poznata otprije po reklamacijama i vraćanju kupljenih artikala te postoje indicije da se možda radi i o pojavi psihološke prirode. Ako bi se isto saniralo, uvjeren sam da do ovakvih situacija ne bi uopće dolazilo 🙂

  2. Tomba
    lipanj 20, 2018
    Reply

    😂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *