Autopijaca, Ožujsko i duhovi – lagana nedjelja

Ljubav je na autopiji.

Zapravno nije, ali jesu ćevapi i janjetina. Knjige o Tuđmanu. Mobiteli za 70 kn (i to sniženo), Yugo koji izgleda kao nov, Mazda koja izgleda 15 godina starije od 18 godina koliko je zapravo stara. Bajuneta iz ’43. sa skramom na vrhu oštrice koja sumnjivo podsjeća na krv nekog nesretnog partizana, što je prodavač odlučno demantirao objašnjenjem da je pitanju „mast iz korica“. Vinilne ploče. Salonitne ploče. Hrđavi dijelovi za svaki mogući aparat i stroj. Zatim nešto manje hrđavi dijelovi za to isto. Elektromotori, motike, ašovi, dvd-i, replike katane od iverice, jakna s američkom zastavom na leđima, friške gaće iz Turske, gefufne za parne lokomotive, kompresija u rinfuzi… Popis je predugačak. Autotržnica, popularnije zvana autopija(ca) je živi organizam čiji svaki sastavni dio joj daje udio u njenoj ukupnoj, ponešto divljoj, a ponešto možda i ilegalnoj osobnosti. U osnovi, ondje se može kupiti sve od igle do rakete, samo hrđavo.

Pa smo kupili ćevape. U svemu tom ambijentu, ponesen okolnostima i sadržajem, što ljudskim, a što materijalnim, odlučio sam odigrati do kraja – uz ćevape sam popio Ožujsko. Da sam morao pogađati koje pivo ide uz autopiju, definitivno bih rekao Ožujsko.

Postoji velika netrpeljivost između mene i tog pi(v)ća, o čemu će kad-tad biti više riječi napisano, ali danas je jednostavno cijela slika morala biti upotpunjena baš njime, Ožujskim.

Od nas trojice, ja sam ga jedini pio, ali ni ostali nisu uzeli pivo, naručili su Colu. A kad smo kod toga, trebalo nas je biti četvero, međutim, osoba koju smatramo ikonom kolegijalnosti i prijateljstva ipak je odlučila da ima pametnijeg posla od spuštanja cijene lažnim verzijama vrhunskih kopija loših tenisica. Iako smo se mi ostali proveli ludo i nezaboravno, kad se uzme u obzir što se sve može raditi nedjeljom ujutro, ne mogu reći da joj nešto zamjeram, čak ni to što smo u jednom momentu potegli i do Aljmaša. Ipak, u jedno sam siguran – autopija će nas opet vidjeti, minus Ožujsko.

 

Čaša je plastična,ali za razliku od pribora za jelo, postoji.

 

NA ZAPADU NIŠTA NOVO

Hrgović pobijedio, na cesti netko poginuo, Mamić sagradio kapelicu u Hercegovini, policija (navodno) tukla migrante, n-ta osoba oboljela od ospica, Trump se sastaje s Kimom, Nadal osvojio cca šezdeset i sedmi Roland Garross… Svijet, lokalno i globalno, ide nekim svojim tokom i, po običaju,nosi sa sobom i dobro i loše.

A ja se ovih dana oralno zabavljam s pet zanimljivih momaka (nije kako zvuči na prvu) o kojima ću više reći u idućoj objavi. Nema žurbe, sve moje recenzije moraju po standardu biti izgrađene na temeljitoj opservaciji tematskog materijala, što neupitno zahtijeva vrijeme. U pozadini pjevaju Mia i Domenica i dodaju neki diskomfort cijeloj situaciji.

 

Đeste, momci!

 

Ako netko misli da je to lagano, gadno se zajebao. Neću uopće ulaziti u sam proces odlaska u nabavu i izdvajanja sredstava za subjekte recenzije, iako je to zapravo značajna stavka koja ne samo da košta vremena, nego direktno utječe na to hoću li idući mjesec jesti meso ili… Zapravo, hoću li uopće jesti.

Pitaju me ljudi tu i tamo odakle mi inspiracije te koliko mi vremena treba za objavu. Pa, inspiracija generalno nije problem kad ti je nešto zanimljivo i radiš to iz entuzijazma i zadovoljstva, ali treba za prvu ruku smisliti što zapravo želim reći, zatim to staviti na papir (koji je fiktivan jer se, jel, nalazi na računalu), strukturirati, podijeliti u cjeline koje zatim treba podijeliti na odlomke. Poslikati, prebaciti i obraditi slike, ubaciti ih na stranicu, odlučiti gdje ih postaviti u tekst, prilagoditi ih tekstu. U konačnici sve to dodatno prekontrolirati, korigirati greške, negdje oduzeti teksta, negdje dodati… Sve to uz poneku jedinicu alkohola u krvi, jer želim da dojmovi preneseni u tekst budu što svježiji. Sve u svemu, ima tu posla, a vrijeme se mjeri u satima. A sve je još tek na početku, u povojima. Oni pravi bloggeri iskusnjare provedu cijeli dan, pa i tjedan, pripremajući objavu. Upravo zbog toga svima nam znači svaki lajk, komentar, share itd. Ne zato što smo attention whores. Možda malo ipak. Znate što vam je činiti.

 

Samo naizgled djeluje lagano.

 

LAGANA NEDJELJA

Da ne spominjem neočekivane distrakcije u kreativnom procesu. Npr, kako su topliji dani, vrata balkona držim otvorena kako bi stanom nesmetano prolazio ozloglašeni balkanski ubojica kodnog imena Propuh. Ubacimo u jednadžbu to da sam sinoć imao priliku razgovarati s osobom koja je svojedobno imala iskustva s poltergeistom u stanu i sve mi je to detaljno opisala. Očigledno, mašta mi nikad nije bila problem, tako da od sinoć trzam na svaki zvuk u stanu (standarno već, krckanje, tihi šapati, kapanje krvi s plafona na pod, i nazad s poda na plafon, plač bijelog japanskog djeteta u kuhinji – živim sam…). I u tom stanju svijesti, udubljen u računalo, odletio sam zajedno sa stolom i stolicom sve do plafona u trenutku kad sam perifernim vidom lijevog oka uočio uljeza koji mi je nepozvan ušetao u sobu. Kroz otvorena balkonska vrata majstor golub mi je ušao u stan, ladno prošetao 7-8 metara sve do dnevne sobe i nenajavljeno mi se ukazao. Nije čak ni doletio, pješke je došetao, po podu, tiho i konspirativno, kao poremećeni kriminalac, što i jest. Iduće sekunde majstor je uspaničeno letio sobom tražeći izlaz, a i golub također. U konačnici je uspio pobjeći, a ja sam, kad mi se govno u crijevima odledilo, onako prijeteći za njim dreknuo „I ne vraćaj se, šupčino!“. Razmišljam da nabavim pištolj.

 

A U SEKCIJI LOW COST PIVA DANAS PREDSTAVLJAM…

…da je nedjelja i ne planiram si usrati jedini slobodan dan ovaj tjedan. Toliko.

Btw, kum opet šalje pozdrave…

…i kaže, riješimo par ovih, a onda idemo na pivo.

 

kizivat01 Written by:

2 komentara

  1. Matija
    lipanj 11, 2018
    Reply

    Galway hooker ima u Osijeku? Pa odlicno. Volim to pivo,ali nemoj mislit da je to zbog imena piva,nego stvarno mi je dobro 😀 Vani u klubovima u Irskoj cesto zna bit toceno u ponudi. Dobro si rekao u jednom dijelu teksta da si pio zuju,ali ni oni nisu pili pivo,bas kao sto ni ti nisi pio pivo. Pio si zuju 😀 Samo se nadam da se necu naci na nekoj manifestaciji,povod svjetsko prvenstvo,ponuda toceno pivo,lokacija Osijek,a pivo zuja…ako mi se to dogodi. Hvatam prvi let za Dublin i ode nazad! 😀

    • kizivat01
      lipanj 11, 2018
      Reply

      Jbg, nema Hookera u Osijeku, bar ne da ja znam za to, Još jedan razlog da ga poneseš odande 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *